
U neposrednoj blizini planinarske kuće, nalazi se i planinarsko sklonište koje je ime dobilo po ornitologu i planinaru Miroslavu Hirtzu,
inače sinu Dragutina Hirca čije ime nosi kuća. Planinarsko sklonište na Bijelim stijenama objekt je uzbudljive povijesti:
HPD Kapela (tada PD Rade Končar) brigu o skloništu preuzelo je još davne 1961. godine, no ubrzo je zaključilo da su postojeći smještajni
kapaciteti objekta premali za broj posjetitelja, pa je donesena odluka o izgradnji planinarske kuće.
Međutim, izgradnjom planinarske kuće sklonište nije zaboravljeno. Naprotiv! Leđa, ruke i mišići članova društva navikli su se na
nošenje teških tereta uzbrdo i fizički rad, pa je 1969. društvo odlučilo srušiti staro sklonište te od materijala izgraditi novo u
neposrednoj blizini, što je i učinjeno za samo 4 mjeseca. No samo četiri mjeseca nakon izgradnje, sklonište je do temelja izgorjelo.

Kapelaši, uporni i tvrdoglavi kakvi već jesu, nisu htjeli odustati od svog skloništa te su u razdoblju od 1976. do 1978.
u potpunosti obnovili sklonište koje su u tome obliku na radnim akcijama održavali sve do 2020., godine kada se društvo još jednom,
po četvrti (a vjerojatno ne i posljednji put) odlučilo na logistički izazovan pothvat obnove planinarskog skloništa na Bijelim stijenama.
Nakon što je ideja o obnovi poput demona opsjedala tadašnjeg predsjednika društva,
Josipa Zelića te nakon što je njome zarazio i tadašnjeg podpredsjednika društva, Luku Kvočića,
na mjestu starog skloništa je, uz financijski blagoslov HPS-a i brojnih donatora, pod idejnim i izvedbenim vodstvom arhitekta
Ivana Juretića i uz pomoć leđa i rada brojnih Kapelinih članova, volontera i prijatelja iz drugih društava nastalo obnovljeno sklonište.

O njemu je, osim osnovnih tehničkih podataka, kao npr. da ima 30 mjesta za noćenje te da je opskrbljeno peći, teško reći mnogo jer
ga se naprosto mora vidjeti uživo. Članovima društva trajno je urezano u leđa i pamćenja te sasvim neskromno inzistiramo na tome da je
riječ o – najljepšem planinarskom skloništu u Hrvatskoj!