Predavač: Dalia Matijević, dr. sc. biol. u upravljanju zaštićenim prirodnim prostorima i dobrima. Stručna voditeljica Parka prirode ŽSG, s višegodišnjim iskustvom rada u zaštićenim područjima (NP Plitvice, NP Mljet, NP Krka, PP Učka, NP Skadarsko jezero, Yellowstone NP, Everglades NP).

Suverenitet u očuvanju i korištenju prirodnog i kulturnog bogatstva utkan je u Ustav RH,  a očuvanje prirode predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka i temelj za tumačenje Ustava (Čl. 3.). Krovni pravni akt zaštite prirode, Zakon o zaštiti prirode RH navodi izrijekom da je priroda kao sveukupna bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost i sve njezine sastavnice od interesa za RH i stoga uživa osobitu zaštitu.

Park prirode ŽSG proglašen je 1999. kao prostor prirode koji u biološkom i krajobraznom smislu predstavlja jedan od najvrijednijih prirodnih i kulturnih predjela kontinentalnog dijela Hrvatske. Ovaj jedinstveni mozaik prirodnih i doprirodnih šuma, prostranih travnjaka te ruralnog i kulturnog krajolika sa slikovitim naseljima danas je zaštićen kao područje od državnog značenja u kategoriji parka prirode. Značajan je po bogatstvu krških oblika, koji daju poseban pečat reljefnoj i krajobraznoj raznolikosti. Prema Upisniku zaštićenih područja, obuhvaća površinu od 34.197,60 ha.

Park je ujedno od 2013. godine područje europske ekološke mreže Natura 2000 značajno za očuvanje ciljnih vrsta i stanišnih tipova, u kojem je utvrđeno 14 ciljnih stanišnih tipova i 23 ciljne vrste. Također, od 2019. godine područje ima status kulturnog krajolika.

Prostorom upravlja JUPPŽSG (u sradnji sa JLS-ovima i dr. korisnicima prostora, a ključne upravljačke teme su:

1. Zaštita i očuvanje prirodne baštine
   1. Šumski ekosustavi te pripadajuća staništa i vrste (ilirske bukove šume i dr.)
   2. Travnjački ekosustavi te pripadajuća staništa i vrste (suhi brdski travnjaci i dr.)
   3. Vodeni ekosustavi te pripadajuća staništa i vrste (vodotoci, izvorišta, slapišta, lokve i druga vlažna staništa)
   4. Geobaština te stjenoviti i podzemni ekosustavi te pripadajuća staništa i vrste
2. Zaštita i očuvanje kulturne i povijesne baštine
   1. Pretpovijesna i antička arheološka baština
   2. Srednjovjekovna povijesno-kulturna baština
   3. Uskočka povijest
   4. Etnološka i entografska baština lokalnog kraja 
3. Razvoj sustava održivog korištenja zaštićenog prostora Parka prirode
4. Razvoj suradnje s lokalnom zajednicom i dr. dionicima
5. Edukacija, promocija, upravljanje posjećivanjem i razvoj posjetiteljske infrastrukture

Vlažna staništa su od izuzetnog značaja za zaštitu ukupne bioraznolikosti Parka. Na poroznom krškom terenu predstavljaju vrijedan izvor pitke površinske vode, kako za čovjeka tako i za životinje. Radi se o važnim staništima brojnih vrsta, koje u cijelosti ili dijelom životnog ciklusa ovise upravo o njima. Prirodne, poluprirodne ili umjetno stvorene lokve koje su se nekada koristile za napajanje stoke, zaštitu od požara, zalijevanje vrtova i sl. važna su mrijestilišta mnogim vodozemcima i beskralješnjacima, a značajna su staništa i nekim vrstama biljaka. Vrste koje ih nastanjuju prilagođene su na promjene razine vode, temperature i količine kisika. Raznolikost flore i faune ovisi o vrsti i veličini izvora, dubini vode, geološkoj i pedološkoj podlozi, okolnim staništima i specifičnostima pojedinog lokaliteta. Danas uglavnom nestaju, zbog prirodnih okolnosti (zaraštanje, isušivanje) ili djelovanja čovjeka (zatrpavanje, odlaganje otpada). U njima nalazimo ciljne vrste veliki vodenjak (Triturus carnifex) i žuti mukač (Bombina variegata), ali i mnoštvo drugih ranjivih i zaštićenih vrsta. Planinski vodenjak (Ichthyosaura alpestris), obična krastača (Bufo bufo), mali vodenjak (Lissotriton vulgaris), pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra) te gatalinka (Hyla arborea) samo su neki od njih. Njima su lokve važne za odlaganje jaja i ličinki, no blizina vode je ključna i za odrasle jedinke, koje osim plućima dišu i vlažnom, sluzavom kožom izrazito osjetljivom na gubitak vode. Većina vodozemaca zadovoljava dakle svoje životne potrebe za hranom, zaštitom i reprodukcijom na relativno malom i ograničenom prostoru uz vodeno tijelo. Odrasle jedinke migriraju na relativno male udaljenosti: daždevnjaci do 500 metara, gatalinka samo nekoliko metara, a smeđa krastača 2-3 kilometra. Grabežljive ličinke vretenaca (Odonata) provode dobar dio životnog vijeka u vodi, dok odrasle lijepo obojene jedinke također provode život u blizini vode gdje pronalaze hranu. Iako lokve nisu bogate vrstama mekušaca, treba istaknuti veliku gustoću njihovih populacija. To se posebno odnosi na školjkaša Musculium lacustre s više od 1000 jedinki na m2 površine. Jedina vrsta puževa pronađena u lokvama i izvorima Parka je puž Radix labiata. Od beskralješnjaka su zabilježeni i rakušci (Amphipoda), a od protista perifitonske i bentoske alge Diatomeae.

Vegetacija stvara brojne ekološke niše, važne za opstanak mnogih životinjskih vrsta, kojima je osigurana hrana, sklonište od predatora i podloga za polaganje jaja. Od tipično vodenih biljaka u lokvama su među ostalima zabilježeni žabočun, širokolisni rogoz, lepršavi sit, metličasti sit, pirevina, žabovlatka, jezernica, močvarna brodika i mrijesnjak.

Cjelovita očuvanost lokvi zapravo pretpostavlja ekološku stabilnost šireg prirodnog okoliša, pošto na suhom krškom terenu osiguravaju dostupnost površinske pitke vode.

Danas lokve sve više propadaju, bivaju zatrpane i napuštene, nakon čega ulaze u prirodni proces sukcesije. Pune se sedimentom i postepeno ih zarasta okolna vegetacija. Da bi se ova staništa i njihov živi svijet sačuvali potrebno ih je redovno čistiti i održavati. Ulažemo velike napore da ih očuvamo, prvenstveno u suradnji s lovcima, lokalnim ljudima i volonterima. Obnovu treba provoditi pažljivo i promišljeno, posebno vodeći račina o zadržavanju dragocjenog vodonepropusnog sloja te o dinamici životnih ciklusa organizama koji su za lokve vezani. 

Predavanje će se održati u srijedu, 23.9.2026. u 20:30 sati u prostorijama Kapele (Maksimirska 51a/1. kat).