Izrada web stranica

Molimo da se uključite u organizaciju izleta za sljedeću godinu.
U izradi je godišnji plan. Vaše ideje i prijedloge slobodno prijavite našem Luki Lujiću na: luka.lujic@zoho.eu ili 095 5678 119

Članovi društva kao i svi ostali zainteresirani za mjesečne obavijesti s informacijama o izletima za sljedeći mjesec (NEWSLETTER)
javite se na hpd.kapela@hps.hr, rado ćemo vam pomoći. :)

Pratite i dalje obavijesti vezano uz rad društva na web stranicama i/ili putem Facebook-a!

Dojmovi s izleta - dugo pripremani! 
Već nekoliko puta započinjem iznijeti moj dojam na minuli izlet, ali nije to baš lako - ovo je prvi dojam koji nije skroz pozitivan. Ja se sad počinjem pitati šta je planinarenje? A što je onda uživanje u planinarenju? Da, znam da je individualno, ali ima i općeprihvaćeno pojašnjenje ove prekrasne aktivnosti! Znam da na svakom pozivu na izlet čitko i podebljano piše da svatko na izlet pristupa..."
Meni minuli izlet nipošto nije bio planinarski i zaista nisam bila u stanju uživati ni u jednom vidiku ili kadru, koji je Stribor tako slikovito opisao, jednostavno zbog stalne potrage za najprikladnijim mjestom za stati, puzati, pentrati se, gmizati, pripijati se, hvatati uporište, po stijenama! i to cijelom svojom dužinom, osim samog starta i samog finiša! Ja se nakon ovoga izleta osjećam nekako obmanuto: po najavi i opisu novoga puta koji je pred nama nisam mogla prepostaviti ni polovicu zahtjevnosti, koja se pokazala na terenu, a po raspoloženju koje sam primjećivala, nisam bila niti jedina niti u manjini! a većini "pristupnika" upravo je "godina proizvodnje" ipak bila  hendikep!
Dakle, zaista mi je žao što silni napor i energija uloženi u puko savladavanje ovog puta u meni uopće ne budi osjećaj ponosa na "postignuti uspjeh", nego dapače, samo potvrdu nepromišljenosti!
Ali se još se sada pitam: ako nisam bila jedina, koja nije prepoznala upozorenje da se ne upušta u ovu avanturu, kako u budućim pozvima prepoznati takvo upozorenje? 
zato čestitam Nadi, koja je na vrijeme prepoznala trenutak za odustajanje! za mene, ona je heroj dana!
Možda bi nas se i više vratilo, ali smo predaleko već bili otišli i onda: sve se nadaš da će biti lakše i onda: sve misliš-pa ne može biti teže od ovoga.....ali, figu-može!
Da li to onda planinarenje nije za mene? Zamislite, ja se u planinarskoj školi nisam usudila, odustala sam, od Žoharovog puta (doduše, to je bilo nakon 6 mj. planinarenja), a sad se, tri godine kasnije, upustila u ovakav "pothvat"!!!!  Pa dobro, dosad mi je "osobni rekord" bila Čvrsnica, sad sam ga definitivno popravila hahahaha...
Želim da barem netko može izvući pouku (pro)čitavši ovo!
Zaista mi je žao što još ne mogu potisnuti neugodno sjećanje na to pentranje, tako da mi je zasjenilo svu ljepotu dočeka u Dulibi i kratke ali slatke radne akcije i učinka prekaljenih akcijaša, kakav se zaista samo istinskim, prirođenim poletom svih onih od četvrtka, može postići! Mislim samo da ipak nismo dovoljno učinili sve dotle dok barem dio te zanesenosti ne uspijemo prenijeti novoj generaciji mladih, koja srećom, ipak stasava!
I, na (sretnom) kraju: hvala svim brižnim i pažljivim Vihorašima na pomoći i podršci i svima vama dragi moji prijatelji Kapelaši (da vas ne nabrajam-najbolje da Mrva priloži popis!) na strpljenju u "popravljanju mog osobnog rekorda"... Čujte, da vam svima platim rundu - to je pol moje plaće, a pijaču bi ionako zaboravili, a ovo ćete si (možda) pročitati... Uostalom, nije sve u novcu - ima nešto i u nekretninama (BS.., Viništa.., Dulibe,  hehehehe...)
Do hodanja BOK,
vaša (trenutna) blagajnica,
Nevenka Bukovinac