Srednji i Južni Velebit
Na red je došao i moj treći izlet ove godine kao što je najavljeno u programu HPD Kapela 2011. g. Počelo je prikupljanjem izletnika i pravljenje popisa još prije mjesec dana pa onda zbrajanje i oduzimanje odustajanje i prikupljanje da bi konačna brojka iznosila 25 planinara za izlet. U prohladno kišno ljetno jutro sakupili smo se u Pierottievoj i krenuli u „avanturu“. Nakon što smo pokupili i posljednjeg izletnika u Ogulinu, krenuli smo put Gospića, ali već nakon izlaska iz tunela Mala Kapela stali smo radi puknuća gume na našem autobusu. Vozač se hvata za glavu i tužno javlja da kvar neće proći bez sat čekanja, no to se oteglo i do četri sata. Pošto je kvar uklonjen i krenuli dalje ponovno je došlo do nezgode ali ovaj put je naša planinarka Anđela doživjela ubod pčele u ruku i pošto joj je ruka naticala brzinom munje odvezli smo je u bolnicu u Gospić gdje su joj doktori sanirali ozljedu pa krenuli dalje. Konačno smo došli nakon svih tih nemilih događaja do Baških Oštarija te krenuli na planiranu planinu Metla. (Izmjena programa pohoda na Ljubičko brdo koje je izostalo zbog izgubljenog vremena s prethodnim događanjima). Tu smo nakon ugrijavanja, uspona od tri sata konačno došli do pl. doma Prpa i okrijepili se dobrim roštiljem i krenuli na spavanje.
Nedjeljno jutro nas je dočekalo opet sa grmljavinom i pljuskovima pa smo odlučili malo pričekati dok se vrijeme malo ne smiri. Čekali smo oko sat vremena pa konačno krenuli prema Rizvanuši odakle smo krenuli na pohod za Visočicu. U dogovoreno vrijeme našli smo se sa domaćim vodičem Milanom koji nas je uputio na novo markiranu stazu prema Visočici. Nije bilo baš ugodno hodati po stazi za koju znaš da su oko tebe mine ali je grupa bila upozorena da se kreće isključivo po stazi pa nije bilo nikakvih problema. Poslije Delukinog vrela počeo je ozbiljniji uspon prema Visočici. Tad je počela i jača kiša praćena grmljavinom. No, kao što to biva nismo bili iznenađeni pa smo nakon zaštitnih kabanica i kišobrana krenuli dalje. Na tom putu prema gore kiša je neumorno prestajala i počinjala nebrojno puta, pa je već postalo normalno da pada. Staza je novo markirana i za pohvaliti je markaciste HPD Željezničar iz Gospića koji su je markirali toliko gusto da su marke ubadale oči na svakom kamenu, drvetu ili kolcima zabodenim u zemlju. Svijesni su valjda bili da se stazom kreće kroz opasno područje pa nisu štedjeli na boji. Već nakon 1000 m visine ponovno jaki pljusak kiše koji je zemlju nakvasio toliko jako da je postalo sklisko za hodati po šumi i donio sam odluku da se krećemo po cesti malo duže od planiranog da nebi došlo do padova. To se pokazalo kao jako dobro jer smo vidjeli da je bilo nemoguće hodati po skliskom terenu. I konačno smo došli do grebenske staze prema našoj Visočici gdje je kiša prestala, ali je počeo puhati jak vjetar sa juga pa je bilo hladno. Nakon pola sata hoda konačno smo došli do vrha Visočice našeg konačnog cilja. Svi sretni zbog toga napravili smo fotke tog događaja i krenuli prema dolje prema Rizvanuši. Sad smo iskoristili priliku da se spustimo po markiranoj stazi koju nismo iskoristili u usponu, tako da smo je sad prehodali u cijelosti.
Pred sam kraj, odnosno pred Dulerovim vrelom ponovno je počela padati kiša koja nije prestala do Zagreba.
Treba reći da je ovaj izlet imao svojih vrlo uzbudljivih detalja ali da grupa nije niti u jednom momentu izgubila moral ni entuzijazam te da su sve negativnosti pojačale zadovoljstvo učestvovanja na izletu te da sam primio mnoge čestitke pojedinaca za dobru organizaciju izleta i dobre i ispravne odluke u pojedinim situacijama. Nažalost sastav planinara nije bio većinski iz Kapele ali su zato ostali bili za pohvaliti jer su bili kao da smo godinama zajedno. Stvarno je za pohvaliti disciplinu cijele grupe uprkos činjenici da nam vrijeme i ostali događaji nisu poremetili dobro raspoloženje. Prema tome može se konstatirari da je izlet bio vrlo uspješan, kreativan i uzbudljiv. Čestitke svim učesnicima izleta sa moje strane te molim da se ovaj tekst objavi na našoj stranici. Lijepi pozdrav svim učesnicima izleta Branko Divjanović